57. Vinkovačke jeseni
Drugu godinu za redom KUD Kvadrilja je bila pozvana u Vinkovce, na međunarodnu smotru folklora Vinkovačke jeseni. Bila je to posebna čast, jer politika smotre je da isto društvo nakon gostovanja ne može biti pozvano unutar tri godine. To samo svjedoči o dojmu koji je KUD Kvadrilja ostavila svojim nastupima, ali i prisutnošću na prošlogodišnjoj smotri.
Kiša je prijetila cijelim putem do Vinkovaca, a prognoza nije obećavala ni po dolasku.
U Županji nas je dočekao domaćin Ivan Zlatunić, (Kulturni centar “Igrišće“) koji nas je počastio ručkom. Lijepa i ugodna atmosfera se prenijela i u apartmane na četiri lokacije, gdje smo bili smješteni (Županja i Štitar).
Po dolasku u Vinkovce, u kasnim popodnevnim satima, bilo je jasno da će kiša poremetiti program. Par minuta do početka, nije se znalo koji status imaju izvođači, jer je kiša padala cijelo vrijeme, a i pozornica je bila dobrano mokra (iako se čistila “svako malo”).
Naposljetku, u razgovoru s organizatorom smo odlučili da nećemo nastupiti tu večer, jer je postojala velika mogućnost da se nošnje smoče i u biti budu neupotrebljive za sutrašnje nastupe.
Promrzli i polumokri vratili smo se na spavanje u Županju i Štitar.
Buđenje u nedjelju nije bilo ugodno. Telefonski poziv i informacija da je autobus u kvaru. Na ovom mjestu moramo odati priznanje domaćinima koji su se u rekordnom roku organizirali, angažirali nekoliko osobnih automobila, osigurali alternativnu lokaciju za presvlačenje, ustupili svoj autobus za prijevoz u Vinkovce, ukratko, veliko hvala na samoprijegornom naporu da nam se omogući sudjelovanje na defileu (mimohodu) koji je trebao početi za par sati.
Sam defile je bio veličanstven. Pored šezdeset i osam društava koji su prošetali glavnom ulicom Vinkovaca, najimpresivnija su bila zaprežna kola i ergele Lipicanera na začelju.
Predivno!
Kako smo otkazali nastup večer prije, planirani nastup, Šotić, smo održali u ranim popodnevnim satima, naklon defilea. Sam nastup je protekao u najboljem redu, s naše strane. I plesači i orkestar su dali primjerenu, već tradicionalno decentnu predstavu, s kojim smo ponovo odskočili od ostalih društava.
Nažalost, kako bi stigli na planirani nastup u Vukovar, morali smo otkazati ručak. (ni prvi, ni posljednji!)
Pozdravili smo se s domaćinom i krenuli na put za ….
Vukovar
Prije dolaska u Vukovar, svratili smo do studentskog doma, gdje nas je dočekao stari prijatelj društva Zlatko Hegeduš. Na brzinu smo „marendali“ i okrijepili se uz ugodan razgovor.
U Vukovaru nas je dočekao pročelnik grada g. Josip Palaš, koji nas je otpratio na lokaciju gdje se „mini“ koncert trebao održati.
Sam nastup je u biti bio spontano iniciran, te nije bilo vremena za neku ozbiljniju pripremu, a i radi kratkog roka, sam se događaj nije mogao dignuti na viši nivo. No, želja koju smo iskazali je pala na plodno tlo, te je grad Vukovar sa svoje strane u veoma kratkom roku osigurao razglas. Nažalost vremena za promociju nije bilo, no, to nije smetalo da se na ovom nastupu na korzu okupi više ljudi nego u Vinkovcima.
Nakon uvodne riječi, (koje možete naći ovdje i vidjeti kako se sve skupa pripremalo u hodu), krenuli smo sa Šotićem. Potom je naš orkestar izveo četiri kompozicije (“Bozzottijev prvi ples”, “More ti si čežnja”, “U zaljevu malom gle” i “Jugo”). Završna točka ovog kratkog koncerta je bila Kvadrilja koja je po već uhodanom običaju izmamila pljesak.
Iako nenajavljen, skoro pa spontan, ovaj nastup u Vukovaru predstavlja, možda ne najbolji u posljednje vrijeme, ali sigurno najljepše prezentiranje našeg društva i dakako, prikladan poklon Vukovaru iz Trogira.
Ovaj put ipak moramo dati kredite našem mandolinskom orkestru jer su dali najbolju izvedbu u posljednje vrijeme. Očito se na toj improviziranoj kamenoj pozornici rodila magija i sve su izvedbe bile ne samo besprijekorno tehnički izvedene, već i s toliko emocija i osobnosti, kakve se rijetko čuju. (Ne samo kod mandolinskih orkestara.)
Veliki prst gore za naš orkestar.
Ovom prilikom bi se zahvalili našem gradu Trogiru što je prepoznao bitnost ovog izleta i sudjelovao u pokrivanju troškova prijevoza i time u biti omogućio da se ovaj nastup održi.
Našem je nastupu pored pročelnika Josipa Palaša prisustvovao i dogradonačelnik grada Vukovara, Filip Sušac, te Zlatko Hegeduš.
Noć je već pala kad je autobus krenuo prema …
Ilok
Dolazak u Ilok i ulazak u Iločke podrume je bio … , teško za opisati. Sam ulaz prema recepciji je ukazivao da je pred nama izuzetna večer. Od ambijenta, preko smještaja do večere.
I dakako, ta se večera protegla na kasne ure ili bolje rečeno rane ure sljedećeg dana, kad su nam se i gosti podruma pridružili. Nažalost, umor je shrvao veliki dio populacije našeg društva (uključujući i pisca ovih redaka), te je kraj večere dočekan s desetkovanim brojem, sudionika, ali kako sam čuo, borili su se kao da smo svi na broju 🙂 .
Ujutro je slijedila impresivna tura po podrumima i potom degustacija Iločkih najpoznatijih vina. Sve skupa se završilo obilaskom vinograda kojih ima, i ima, i ima, ima, i nikada kraja. I kad se pomisli da nema više, otvori nepregledni pogled na stotine tisuća trsa vinove loze postrojene u redovima.
Malo je reći da sve skupa izgleda impresivno, već da jest impresivno.
Odlazak prema Trogiru je u najmanju ruku bio, hm, interesantan, ali kad je ekipa dobra i vesela, problemi nestaju i prije nego se pojave.
I baš ta atmosfera je glavno oružje našeg društva, postoji više od pola stoljeća i nadajmo se da će mladi koji će nas jednog dana naslijediti, nastaviti njegovati taj biser, jer bez njega nema ni KUD Kvadrilje.
(listu sudionika ovog događaja možete naći ovdje!)
*sve fotogarafije i videa: KUD Kvadrilja