Vinkovci, odnosno manifestacija „Vinkovačke jeseni“ je u novijoj povijesti KUD Kvadrilja zauzela istaknuto mjesto. Pa čak i to „istaknuto“ ne govori dovoljno o gabaritima kojima je omeđila društvo, jer postala je u neku ruku karta za planiranje aktivnosti van Trogira i nadasve, postala je mjerilo napretka društva.
Od prvih taktova prije tri godine, pa sve do završnih 10. rujna ove, na promenadi, „Vinkovačke jeseni“ su ogledalo iskoraka, kako kvalitativnog, tako i kvantitativnog, kad o brojkama govorimo. Jer ne zaboravimo, politika smotre je da jedno društvo ne može dvije godine uzastopno sudjelovati na smotri, a KUD Kvadrilja je s prvom grupom sudjelovala dvije godine za redom (izvodeći Kvadrilju, prvu godinu i Šotić, drugu godinu), te naposljetku i treću godinu za redom, ali ovaj put s dječjom grupom.
Prvo je gostovanje donijelo neočekivane rezultate, KUD Kvadrilja je bila zapažena ne samo od publike, koja je pljeskom pratila nastup, već i od medija, koji su obilato pokrili nastup, kako direktnim prijenosom nastupa, tako i naknadnim pozivima u studiju i ugodnim razgovorima pred kamerama.
Ovogodišnja posjeta Vinkovcima je bila sve samo ne obična posjeta, a da ne govorimo o nekoj rutini u samom događaju. Osnovno jest da je po prvi put u povijesti društva, a djeluje više od pola stoljeća, jedna dječja skupina gostovala, ne samo na Vinkovačkim jesenima, koja jest najveća manifestacija tog tipa na našim prostorima, već i van samog Trogira (izuzev jednog gostovanja 1975 godine, kad je ondašnja pionirsko-pripremna grupa gostovala je na smotri dječeg i omladinskog folklora u Karlovcu).
Drugim riječima, po prvi put u povijesti KUD Kvadrilja društvo je oformilo solidnu grupu, posvetilo joj dovoljno pažnje (šivanje novih nošnji po uzoru na primjere iz prošlosti, angažman stručnih osoba kao voditelja, (bračni par Tadin), fokusiranje na djelovanje rada i prezentacije grupe od strane društva). S takvim temeljima koji su postavljani protekle dvije/tri godine, odlazak u Vinkovce je ipak bio samo pitanje trenutka.
I dogodio se!
Na županijskoj smotri u Kaštelima dječja grupa je s izvedbom Šotića izborila pravo sudjelovanja na državnoj smotri u Vinkovcima. I ne samo to, bila je jedina grupa iz priobalja koja je dobila tu čast.
Svaki odlazak van Trogira je avantura, pa i za one okorjele, koji tih odlazaka na ramenima imaju na stotine, jer ni jedan nije isti, ni jedna destinacija nije ista. U ovom slučaju, bio je jedan veliki početak, nadamo se nečeg velikog i lijepog.
Većina, ako ne i svi sudionici, odnosno članovi dječje grupe, su po prvi puta bez nadzora roditelja prešli novi Čiovski most i kolom autobusa zakoračili na autoput. Dakako, u autobusu je bio cijeli tim koje imao striktno određene zadatke, jer sve je trebalo i moralo „štimati kao po špagu“, od frizure, do cipele, preko điletina do onog“ najbitnijeg“, da djeca tijekom puta i boravka ne budu gladna i žedna. Skoro pa cijela pokretna „kužina“ je krenula kao logistika putovanju.
Sam put prema Vinkovicima je protekao, .. , a kako drugačije nego onako kako je i trebao proteći, u veselju, ciki, zezanciji ili ukratko, dobar provod koji dokazuje činjenicu da nije bitno samo doći od točke „A“ do točke „B“, već je bitno i kako doći do njih.
Učenički dom Vukovar nas je primio raširenih ruku, kao i uvijek, iako nažalost samo na jednu noć. Nažalost „samo jedna noć“ jer je u zraku ostala visjeti potreba za još jednom, koja bi nekako dala još jači pečat svemu skupa. Nažalost, iako je uprava pokušavala i to organizirati, objektivne okolnosti su se ispriječile.
Na ovom putovanju orkestar je i pored svoje nezamjenjive uloge doživio i još jednu, veoma ugodnu. Naime, KUD Kolajna iz Šibenika je u zadnji trenutak izgubilo muzičku pratnju, te su nas dan prije izlaska na pozornicu zamolili ako možemo uskočiti. Potpuno nova kompozicija, uz pomoć dostavljenih nota, uvježbana tik do samog izlaska na nastup, izvedena kao da je svirana odavno. Ukratko, jedna veoma ugodna epizoda koja će se dugo pamtiti.
Pripreme za nastup dječje grupe su bile već rutinirane, zahvaljujući mnogobrojnim nastupima ove sezone na kojima su se izvođači brusili i stjecali rutinu pozornice. Stoga je ovaj nastup koji je bio pred njima ujedno bila i zadnja potvrda za odluku po povratku, a ona se po njegovim završetkom sama nametnula, jer povratak u Trogir nije donio pitanje kako dalje, već što dalje?
Iz priloženog se vidi da je nastup bio korektan, teško je reći da li i najbolji do tada, jer puno faktora utječe na opću impresiju, ali da su opravdali odlazak u Vinkovce, to zasigurno jesu.
Po silasku s pozornice, putovanje nije bilo zaključeno, jer u nedjelju, sutradan, je bio veliki defile, u kojem su svi briljirali i zasluženo privukli medije koji se nisu odvajali dugo vremena od mladih dama u salonskom nošnjama i budućih džentlmena u điletinima s alamarima. Pa i izvedba djela Šotića na promenadi nije protekla bez pratnje u obliku pljeska promatrača sa stane ulice.
Nakon ručka, krenulo se prema Vodotornju, simbolu nove hrvatske povijesti, mjestu pijeteta kojeg se jednostavno mora vidjeti, kako bi se osjetio sav užas kojeg rat donosi i na lice mjesta spoznalo – ne ponovilo se!.
Povratak prema moru je bio posebna priča, priča koju je teško ispričati taksativno nabrajajući što se sve dogodilo i kako je sve skupa teklo, pa stoga samo par natuknica.
Stražnji dio autobusa je bio rezerviran za party u organizaciji glavnih aktera ove priče. Od „zaželjeli ste poslušajte“ po pitanju muzike, unisonog pjevanja popularnih i starijima (čitaj, gerijatriji 🙂 ) nepoznatih melodija i pjesama do, igre s balunom… . I sve to dakako popraćeno s dostojnim nivoom decibela. Nadamo se da će ti decibeli u budućnosti biti kanalizirani u obliku pjesme na pozornici.
Povratak ne samo da je bio veseo, nego i edukativan. Teško je dokučiti, ali kako nikom nije palo napamet u ovih pola stoljeća, a postalo je očito u trenutku kad je stiglo pitanje, što je zajedničko Kvadrilji i McDonald’su?
Naime, prije nego je KUD Kvadrilja dobilo ovo ime, zvalo se FAST. E sad, a McDonald služi fast food 🙂 … !
Službena delegacija sastavljena od svih! je čoporativno krenula u potragu za voditeljem smjene s pitanjem o sponzorstvu, koje se dakako , „samo nametnulo“. Voditeljica smjene ih je čak i primila i dakako sa smiješkom ih otpratila natrag, ali, „vridilo je pokušati“ … (budućnost je tu među nama!)
Po putu se još i slavija i rođendan … i još puno, puno toga …..
Trenutak kad se s vrha naše Himalaje otkrio pogled na Trogir, bio je ujedno i trenutak kad je priča krenula prema svom veselom kraju. No, ne i kraju njenog postojanja, jer živjet će dugo, dugo u memoriji današnje djece, pa čak i kad jednom, za kojih pola stoljeća, kad KUD Kvadrilja bude slavilo 100 godina postojanja i budu evocirali uspomene, prisjećat će se prvog velikog nastupa i prvog velikog gostovanja van Trogira.
I da, već s ove kratke (povijesne) distance, bio je to kamen temeljac koji je prije nekoliko godina uspješno izrezbaren i dotjeran i na kojem će se nadograditi ono što u Trogiru mora postojati, KUD Kvadrilja u svojoj ulozi čuvara i promotora tradicije, i ne samo našeg grada, već i našeg naroda, čuvajući legislativnu naših predaka za naše unuke. Imperativ postojanja KUD Kvadrilja kao institucije nameće i dobro poznata: “Narod bez prošlosti, nema ni budućnost!”
Taj lanac predaje kojem je u prošlosti prijetio nestanak, mora toliko očvrsnuti da ga ni jedna unutarnja struja, ni dnevna politika ne mogu više marginalizirati u svom postojanju.
A ovo je gostovanje jedno od prvi koraka k tom cilju.
Mali foto album, slike su nasumično odabrane, jer materijala ima doslovno na tone!